ZIMIĆ - grad

Za sada vrlo malo znamo o ovom starom gradu iako je tu nadomak Karlovcu. Sakriven u šumi doskora je bio zapravo nepoznat. Položaj njegovih ostataka i njegov tlocrtni oblik daju nam pravo zaključiti da je i to bio sasvim sigurno jedan od tvrdih gradova na ovom prostoru iz predturskog vremena. Najvjerojatnije je to bio utvrđeni grad obitelji Zimića, plemića, čije se ime javlja dosta rano u životu goričke župe. Vrlo je vjerojatno njihov grad u prvoj polovici XVI stoljeća baš zbog turskih osvajanja bio podređen novim obrambenim potrebama. No, vrlo je zanimljivo i teško je shvatiti zbog čega krajiška vojna vlast u stvaranju obrambenog pojasa u široj zoni Karlovca već od sredine XVI stoljeća s tim tvrdim gradom uopće ne računa, tim više što njegovi današnji ostaci mogu potvrditi pretpostavku da je baš neposredno prije toga taj grad bio nešto nadograđen i utvrđen, dakle pripremljen za obranu. Ne spominje ga niti I. Lenković u svojem poznatom popisu krajiških utvrda i tvrdih gradova iz 1563. godine, dok u istom izvještaju napominje da »Schloss« Petrovac spada pod vlastelinstvo Steničnjaka i da ga treba čuvati i utvrditi. Zanimljivo je i to da jedan od obitelji Zimić svoje dragocjenosti i vrijednosti pohranjuje u tvrdi grad Budački.« Da li je Zimić-grad već početkom druge polovice XVI st. bio zapušten ili toliko slab da njegov gospodar nije smio u njemu čuvati svoje obiteljske dragocjenosti. Ipak nas zbunjuje činjenica da su podložnici Zimić-grada morali još 1574. godine davati po 20 radnika za radove na utvrđivanju i gradnji čardaka i straža. Čini se da je Zimić-grad bio jednostavno zapušten na račun bolje utvrđenog Budačkog grada a poslije i podignutog turnja na Korani nakon proširenja njegova zadatka od čuvanja straže kod mosta na Korani u glavnu obrambenu stražu pred Karlovcem. Zanimljivo je i to da R. Lopašić u svojoj knjizi o starim gradovima »Oko Kupe i Korane« niti jednom riječju ne spominje ovaj grad. Njemu je posve nepoznat njegov položaj pa i samo njegovo postojanje. Ranije se držalo da bi se taj grad trebao nalaziti još nešto južnije, bliže Slunju, međutim, dr S. Gvozda-nović-Sekulić pronašla ga nedaleko odvojka ceste prema Vojniću, sakrivenog na stožastoj uzvisini u šumi. Od grada danas mnogo nije preostalo, tek nešto vanjskog zida koji je okruživao grad, jedna kula (ili polu-kula) potkovastog tlocrta i gradski opkop. U zidu uz vjerojatni ulaz u grad sačuvana je puškarnica karakterističnog oblikovanja za XVI stoljeće, Unutrašnjost grada obrasla je šumom, kao i sav okolni teren, s povišenim dijelom na mjestu gdje je mogla biti branič-kula kružnog tlocrta. Tlocrtom ovaj grad možemo staviti uz bok ne dalekim i sličnim objektima — Velemeriću i Otmiću. Adekvatan im je položaj: vrh strmog ali ne visokog brežuljka, ovalni tlocrt, polukule i branič-kula kružnog tlocrta. Puškarnica, dosta dobro sačuvana, najsigurnije nam datira bar taj dio sačuvanog grada. Najuža je u sredini, oblika slova »X«, što je tipično za XVI stoljeće. Takve se puškarnice pojavljuju u objektima građenim baš početkom do sredine XVI st. npr. Gvozdansko, Susedgrad, sisački kaštel i drugdje.

© 2003, 2004, 2005 MojKordun | All Rights Reserved | Designed by SeRGio