|
|
PETROVAC 2
 Najistočnija stražarska
točka u Petrovoj gori, na njenom najvišem vrhu, postavljena tu još u vrijeme
gradnje nove tvrđave Karlovca, bila je uređena na ruševinama nekadašnjeg
pavlinskog samostana. Stari pavlinski samostan stradao je već 1445. godine
kada su ga Turci prvi puta napali i popalili. Redovnici samostana su
pobijeni ili su pobjegli u svoj novi i mlađi samostan u Kamenskom. Pavlini
su se ipak još jednom vratili i pokušali održati u svome matičnom samostanu
karlovačkog kraja. Njihov povratak, rad na obnovi stradalog samostana i
boravak u njemu bio je kratkog vijeka. Već polovicom XVI stoljeća,
najvjerojatnije oko 1558. godine, kada su Turci poharali i popalili sav kraj
Petrove gore, stradao je još jednom i pavlinski samostan. Poslije toga
pavlini se u njega nisu više nikada vratili.
Nedugo poslije toga, prije sistematske organizacije obrane ovog prostora
koju stvara krajiška vojna vlast uoči gradnje nove tvrđave pod Dubovcem,
položaj starog samostana i njegove ostatke zaposjeli su grofovi Nadasdy, jer
je bio na vlastelinstvu njihova grada Steničnjaka. Nadasdy su, također,
koliko - toliko morali misliti na obranu svojeg posjeda, čuvati njegovo
stanovništvo od turskog uništavanja i bješanja. Zbog toga je Franjo Nadasdy
utvrdio ostatke tog samostana, prije svega crkvu i crkveni toranj te
postavio u njega stražu. Ona je trebala biti povezana sa Steničnjakom i
drugim takvim obrambenim položajima na vlastelinstvu te dojavljivati okolnom
stanovništvu dolazak turske opasnosti.
Zbog tog su Nadasdy, gospodari Steničnjaka, došli u sukob s vlasnicima grada
Perne, Peranskima jer su ovi smatrali da se samostan nalazi na području
vlastelinstva koje je pripadalo već pod vlast i upravu njihova grada. Oni su
zbog toga protiv Nadasdyja podigli i tužbu. No ta prepirka je bila
beskorisna, jer je uskoro obrana cijelog tog područja došla pod vojnu vlast
krajiške obrane.
Već godine 1573. na Petrovcu se iznova uređuje stara straža i postavlja u
njega krajiška vojska. Ta je straža pod nadzorom novih vlasnika grada
Steničnjaka, zapovjednika krajiške vojske i tvrđave Karlovca — Auersperga.
Za vrijeme gradnje nove tvrđave pod Dubovcem, Petrovac je bio posebno važno
dojavno stražarsko mjesto i u njemu su stražu održavali vojnici karlovačke
posade. Godine 1579. general Ivan Auersperg je sklopio ugovor s kapetanom
Andrijom Tadiolovićem kojim se ovaj obavezao da će uz ostale utvrde sa
svojim vojnicima držati stražu i na Petrovcu. Iduće godine takvu je obavezu
preuzeo na sebe kapetan Petar Ladešić. Slijedeće godine čuvanje Petrovca i
nedalekog kaštela - Kneje ponovno je preuzeo Tadiolović. Kada je donesena
odluka da se Kneja kao utvrđeni položaj napusti i uništi, 1583. mjeseca
travnja, straža iz Kneje je trebala biti premještena na Petrovac i pojačati
obrambenu sigurnost tog položaja. No već iduće godine novi planovi obrane
koji se približavaju više samom Karlovcu, pa bliže njemu podižu straže i
kule, zanemaruju položaj na vrhu Petrove gore i donose odluku da se Petrovac
napusti a da se njegovi stražari prebace na čuvanje prijelaza preko Kupe,
jer za tu službu karlovački zapovjednik treba najmanje 24 stražara kojih
nije imao. Vrlo vjerojatno se to i dogodilo već iste godine pa je položaj
starog samostana i crkve bio prepušten zubu vremena, zaboravljen i sakriven
šumama Petrove gore. Tek u pokretu osvajanja otetih krajeva od Turaka,
njihovim istjerivanjem iz Banije, Korduna pa kasnije Like i potiskivanje
opet na granicu na Unu, poslije 1654. godine u novoj organizaciji obrane
čitavog tog oslobođenog kraja položaj na Petrovcu dobiva svoju staru ulogu
Sada se osim straže nad ruševinama starog pavlinskog samostana uređuje još
jedna straža na nižem brijegu, nešto jugozapadnije, koja se spominje i
ucrtana je u vojne karte pod imenom Mali Petrovac, dok je ovaj stariji
položaj dobio ime Veliki Petrovac ili jednostavno — Petrova gora.
Taj je zidani čardak na ruševinama pavlinskog samostana i crkve bio
obnovljen 1717. i tada je vjerojatno bio uređen tako kako će nam ga desetak
godina kasnije prikazati A. Weiss na svojem crtežu. Tada su bile opet
produbljene i proširene grabe okolo čardaka, a na nasipu koji je zatvorio
uglavnom prostor nekadašnjeg samostana i crkve bila je podignuta palisadna
ograda. Danas je na Velikom Petrovcu od svega preostala samo hrpa kamenja,
poprilično već pokrivena zemljom, lišćem i vegetacijom. Prostor unutar još
sačuvanih opkopa malo je povišen, s obzirom na okolni teren s dva izrazita
dijela, višim i nižim. Samostan je bio smješten u nižem dijelu prostora
unutar opkopa. Pažljivim promatranjem ruševina može se uočiti položaj lađe
koja je bila približno kvadratnog tlocrta nekih 8/8 m. Svetište je, čini se,
bilo prilično izduljeno i izlazilo je van tlocrta samostana. Nikakvi klesani
detalji nisu uočeni. Opći je dojam da samostanski kompleks nije
bio velik, možda nešto manji od samostana u Kamenskom. Niži dio kompleksa
je, vjerojatno, kasnijeg porijekla, ako se to može prosuditi po dva
zaobljena ugla koje prati opkop, što su mogle biti dvije polukugle bilo
kamene bilo palisadne. Petrovac je bio mnogo puta pregrađivan, a neki
dijelovi i namjerno rušeni iz obrambenih razloga. Na tlocrtu iz 1717.
prisutan je samo čardak, kako piše na planu, na mjestu nekadašnjeg starog
turnja pavlinske crkve. Možda se u temeljima i u ruševinama toga čardaka
kriju još sačuvani temelji tog tornja, no prije bi moglo biti da su to
zidovi lađe crkve, s obzirom na veličinu. Na Weissovom crtežu već je na prvi
pogled jasno da je kameni podzid odviše velik, da bi to bio nekadašnji
zvonik, tj. toranj.
Što se pak tlocrta tiče, crtač vjerojatno ili nije dobro poznavao situaciju
ili mu to nije bilo važno pa je nacrtao lađu (?) (jer bi to po veličini
mogla biti prije lađa crkve nego zvonik) samostanske crkve zarotiranu za
90°. Na terenu je i danas vidljivo da je taj objekt stajao po strani i da bi
svojom orijentacijom i tlocrtnim rasporedom to zaista mogla biti bar u
temeljima lađa samostanske crkve.
Ruševine samostana, crkve i čardaka, gotovo su nepoznate. Na njih će vas
upozoriti tek planinarski znak. Poznatije su planinarima negoli
istraživačima povijesti i stare arhitekture. Sasvim sigurno bi jedna
arheološka akcija na tom položaju unijela mnogo više svjetla u sadašnje
stanje i kronološki graditeljski slijed koji je na istom mjestu u različitim
vremenima stvorio različite i danas sasvim sigurno vrijedne i interesantne
spomenike povijesti spomeničke baštine ovog kraja.
|
