|
|
OPĆENITO
O KORDUNU
Kordun je poznatiji kao izraz, naziv nego kako tačno određeno geografsko
područje. Riječ je francuskog porijekla (cordon) a znači: vrpca, niz red.
Kod Vuka te riječi nema a u Bakotićevu riječniku kordun znači redove vojinka
koji zatvaraju prolaz. U leksikonu MINERVA (Zagreb, 1936) kordun je niz
stražarnica na granici austrijske vojne krajine prema Turskoj, ali i
nekadašnja hrvatska vojna krajina prema Bosni od Save do Dalmacije. U stvari
niz stražarnica tekao je duž cijele krajine, koja je u svom najvećem rasponu
sezala sve do Vukovine (sada Rusija), linijom Una – Dunav - Karpati.
Ovdije se postavlja pitanje zašto je sa čitavog tog rastegnutog područja
samo mali kraj dobio naročit stalan naziv Kordun? Taj je kraj središnji dio
tzv. Gornje krajine (Lika sa Krbavom, Kordun i Banija) koja se prostire
između Slavonije i Dalmacije. Da bi se razumjelo zašto je upravo taj srednji
dio danas poznat pod nazivom Kordun, treba upoznati njegovu prošlost.
Stalni niz stražarnica (cordon) moguće je postaviti tek ako se zna
granica. A između Turske i Austrije to se jasno znalo tekposlije mira od
1699. godine, ustvari od početka XVIII vijeka. Ranije bilo je gradova,
posjednutih od austrijske vojske, a između njih pojas pustog područja, gdje
nije bilo jasne granice. Ulogu graničnih stražarnica vršili su posjednuti
gradovi, kule ili čardaci između njih. Toje bilo najvažnije na otvorenom
terenu . A baš takav je Kordun. Svuda duž krajine bilo je inače na granici
ili visokih planina ili rijeka. Samo je ovdije bilo drukčije.
Teren između visokih i rudnih dinarskih planina, između Kapele i
Petrove gore, uleknut je kao neka široka presedlina. Počinje na jugu od Une
prosječnom visinom od 350 m, pa se spušta prema Karlovcu (Slunj 265 m,
Veljun 250 m, Slunjska brda 200 m). To se zove Karlovački kras ili Slunjska
ploča, iznad koje se uzdižu mjestimično viša brda – humovi ili kose.
Izbrazdana je ta ploča dubokim dolinama rijeka: Korana 121 km, Mrežnica 59
km, Glina 93 km, a i prošarana kraškim vrtačama i dolovima.
Područje ovakve strukture tla nastavlja se na jednu stranu u Bosni
sve do nadomak Une, a na drugu stranu preko Dobre i Kupe do u Belu krajinu
pod Gorjance. Južno od Korduna je Lika i Krbava,
prirodna tvrđava između visokih dinarskih planina (Kapela, Plješivica i
Velebit), zaokružena još morem i dubokim riječnim dolinama (Zrmanja i Una).
U tu se tvrđavu ne može nigdje ući sedlom nižim od 700 m. S Korduna vodi put
u Liku preko Plitvica. Na jugoistok od Korduna je
Pounje i Bosanska krajina, teren gotovo istog tipa kao kordunaški.
Istočno od Petrove gore, omeđena srednjom Glinom, Kupom, Savom i
Unom, prostire se Banija, koja je s Kordunom vezana dolinom Gline. U toku
NOB-a kotar Vrginmost bio je u sastavu Kordunskog područja pa otuda
shavaćanje da i taj kraj pripada Kordunu, sve od Sjeničaka do srednje Gline.
Na sjever je pokuplje s Karlovcem a preko Kupe prirodni nastavak
kordunskog terena Bela krajina.
Na zapad je Potkapelsko područje i Kapela kao visoka pregrada prema Gorskom
kotaru i Primorju. Pristup s Korduna u Gorski kotar je dolinom Dobre.
Kordun je uglavnom tvrdi teren, ni odviše šumovit niti gorovit, ni močvaran
niti ispresjecan velikim rijekama. Izgleda da je Kordun baš zbog ovog
položaja, kao prolazno i spojno područje, imao posebnu ulogu u prošlosti.
Tu je kod Gvozda (Kapela) slomljen otpor hrvatskoga kralja Petra Svačića
uniji s Mađarima. Hrvatska će poslije toga preko 800 godina (1102-1918)
provesti u zajednici s Ugarskom. Tu, na Cetinju,
biraju Hrvati 1527. godinr Ferdinanda za kralja, pa će Habsburgovci blizu
400 godina (1527-1918) vladati Hrvatskom. Tu su se Turci zabili kako klin
prema Kranjskoj i gotovo presjekli Hrvatsku, u stvari odvojili Primorje od
Posavine. To je područje kao prvo bilo uzeto u sastav Vojne krajine. Što je
najvažnije, ovo je područje bilo Turcima najpogodniji most za provalu iz
Bosne duboko u austrijske zemlje Kranjsku, Korušku, Goričku i Istru, sve do
Furlanije u Italiji. Glavni paravac turskih provala išao je mimo Slunja, a
otud ili na Skrad, Zvečaj, Ribnik i Metliku, ili na Tounj i Belu krajinu. Na
kordunskim rijekama znalo se gdje su gazovi, mlinske brane i pragovi,
pogodni za prelaženje. Najvažniji su na Korani kod Kremena, istočno od
Slunja, a važni su i oni na Mrežnici. Tako je Kordun za Turke bio kao neke
vratnice za prelaz s Balkana u Europu.
Zato se ovdije najviše upotrebljavao naziv «kordun», naročito u XVIII vijeku
kad ima dosta izvještaja o borbama na Cordonsline (njem.), kad se govori o
Cordonskrieg, pa i o Cordon uopće. Tada je naziv prešao i na teren duboko
iza same granične linije, sve do nekadašnje najsjevernije turske granice na
Slunjskim brdima. U zemljopisnim knjigama naziv
«kordun» nigdje se ne upotrebljava za područje. Danas se može kazati što je
Kodun. Kordun počinje od Slunjskih brda nedaleko na
jug od Karlovca pa ide do Bosne. Na istok je međa Petrova gora, a na zapad
područje Mrežnice s Tržićem i Tobolićem. Potkapelski kraj od Jasenice i
Plaškog, preko Modruša i Ogulina pa do Gomirja i Srpskoh Moravica – nije
više Kordun, ali nije ni Gorski kotar a niti Lika. Kraće
bi se moglo reći da Kordun pokrivaju bivšai kotarevi (srez) Slunj i Vojnić,
a po novijem shavaćanju i Vrginmost, koji čine jednu prirodnu i historijsku
cjelinu, ili spojnicu između Pokuplja i Pounja, odnosno sliv Korane.
O najranijoj prošlosto Korduna malo se znade. Neih nalaza iz
prethistorije Korduna nema kao što ih ima dolina Une i Gacke.
Prvi narod ovdije bili su ratoborni Janudi (Japodi ili Japidi),
smjesa Kelta i Ilira a staci su im prvi počeci Vlaha. Pokorio ih je za
rimsku državu Okatavijan osvojivši 35. g. st. ere njihovo glavno uporište
Metulum. U rimsko doba na Kordunu je granica između
provincija Dalmacije i Panonije. Od Senja je vodila važna cesta preko
Kapele. Kod Modruša bila je glavna raskrsnica (bivium) cesta za dolinu Krke
u Kranjskoj i dolinu Gline (prema Panoniji) i na Uni. Kordun je već tada
rolazio, tranzitno područje. Na Uni se cesta iz Senja preko Kapele spajala
sa cestom iz Solina za Sisak, koja je tekla uz Unu.
Ostataka iz rimskih vremena nađeno je kod sv. Petra na Mrežnici, pa
Kamenskog, Topuskog a na samom Kordunu kod Slunja, Cvijanović Brda, Cetina i
Primišlja, ali uglavnom malo. Sadašnjost Korduna može
se razumijeti jedino ako mu se zna prošlost. A ta se nekoliko puta prevrtno
mijenjala. Njezini tragovi su još danas teški teret.
Kordun je bio više od 200 godina najkrvavije razbojište, a još preko 100
godina vječiti nemir i straža, kad se još nije znalo za međe između dva
carstva nego je postojao široki i pusti pojas «ničije zemlje». A i kada su
povučene granice, nisu se poštovale. Lopašić ističe
da su ovi predijeli bili poprište veleznamenitih događaja u hrvatskoj
povijesti a Jovan Cvijić smatra da na Balkanu rijetko ima oblasti gdje je
narod toliko patio kao ovdije. Da je ova povijesna činjenica istinita,
govore i najnovije povijesne činjenice, koje su došle poslije ova dva velika
povijesničara.
|
