|
|
Budački
 Nedaleko od položaja i ostataka Zimić grada stajao je nekada stari Budački
grad o kojem imamo više povijesnih podataka, ali od njega nam se opet nije
do danas sačuvalo baš ništa. Znamo i prepoznajemo tek njegov položaj »na
kamenitoj glavici nedaleko pravoslavne crkve Sv. Petra kod salieva potoka
Rieke, prije Korenica ili Tropinčica zvane, u oveći potok Radonju«. Taj je
grad nestao u novije doba. Preživio je turske nasrtaje, služio je krajiškim
vojnim potrebama a onda ga je vojna vlast zapustila i porušila. Lopašić
pretpostavlja da se ovaj grad nekada zvao Gorica, odnosno da bi to mogao
biti položaj na kojem je nekada stajao najstariji i najvažniji utvrđeni
župski grad goričke župe. S obzirom na njegov položaj i tlocrtnu sliku takva
mogućnost postoji. Kasnije kada je vodeću feudalnu zadaću u upravi, sudstvu
i gospo darstvu preuzeo Babonićev grad Steničnjak, Gorica je izgubila
nekadašnje svoje društveno značenje pa pada U zaborav i ime grada i staro
ime župe a propada i grad, dok ime grada Steničnjaka prelazi na čitav pro
stor koji je bio podređen njegovim feudalnim gospo darima.
Početkom XVI stoljeća gospodari Budačkog su plemići Budački. Oni su došli iz
Like. Možda su samo popravili staro utvrđenje, dijelom ga nadogradili, ili
ga čak iznova podigli, negdje krajem XV stoljeća, pa je grad dobio i njihovo
ime. Zbog toga je ovaj stari grad opet dobio nekadašnju svoju čvrstinu i
strateški značaj, te bio jedan od najsigurnijih obrambenih položaja u bližem
i širem području pred Karlovcem. Njegovi prvi i najhrabriji branioci bili su
sami Budački. Godine 1575. Juraj Budački je direktno odbio tursku opsadu
svojeg grada. Turci su pokušali zauzeti Budački i 1578. upravo u času kad se
pripremala izgradnja nove tvrđave. Da su uspjeli zauzeti Budački grad,
gradnja nove
tvrđave bi bila teško ugrožena, jer bi se tada mogli utvrditi u
najneposrednijoj blizini nove tvrđave. Pokušali su to izvesti i lukavstvom,
preobučeni kao žene koje traže u gradu sklonište i zaštitu. Nisu uspjeli
niti tada. Ipak im je to uspjelo ali tek 1593. godine kada su iznenada
napali grad dok u njemu nije bilo njegova gospodara i branitelja Jurja
Budačkog, a stražari su iz njega pobjegli i prepustili ga neprijatelju.
Turci su dosta dugo držali Budački grad u svojoj vlasti iako mu je nadomak
bila karlovačka tvrđava s vojnom posadom. Tek 1686. Turci su bili
definitivno istjerani iz Budačkog grada. Tada ga krajiška vojna vlast
popravlja i uključuje u novu vojnu i ratnu organizaciju obrane, za što se u
prvo vrijeme pobrinuo karlovački zapovjednik grof Matija Strassoldo. Budački
je do kraja svog postojanja ostao u službi vojske i vojnih potreba. U njemu
je bila smještena kumpanija vojnika koja je bila podređena kapetaniji u
Bariloviću. Kada više nije vojsci bio potreban, krajiška ga je vlast dala
jednostavno porušiti oko 1845. godine. Budački grad sačuvao nam se u mnogim
povijesnim slikama i prikazima pa zahvaljujući tome znamo kako je nekada
izgledao. Godine 1699. Budački grad je snimio inž. Hollstein, a u Arhivu
Hrvatske postoji i snimak iz 1701. Barun Antun Scherding 1790. ponovno snima
grad i predlaže dogradnju nekih prostorija na drugom katu. Valvasorova je
grafika, crtež grada, kako Szabo kaže »djetinjasta crtarija«, nacrtana
vjerojatno napamet, prema nekim informacijama, jer Valvasor taj grad zaista
nikada nije vidio. Njegova slika grada koju donosi i Lopašić zaista nema
mnogo veze sa stvarnim izgledom grada Budačkog, pa je uopće ne treba uzimati
u obzir.
Tlocrt iz 1701. vjerojatno je snimljen
prije bitnih pregradnji, već prisutnih na Scherdingovim
nacrtima. Na njemu se jasno razlikuju dva dijela grada: unutrašnji dio s
kvadratnom branič kulom i uz nju manje ograđeno dvorište, te drugi, vanjski
prsten fortifikacija s polukulama na uglovima. Ulazilo se u grad kroz manju
pravokutnu kulu sa strane, iznad potoka Tropinčice. Ulazilo se ljestvama
preko - vjerojatno pokretnog mosta. Karakterističan je oblik jedne polukule:
pravokutna je, koso postavljena pod kutom od 45° ali na način kružnih
polukula. Ako prihvatimo tu moguću
pretpostavku da je na mjestu kasnijeg Budačkog stajao ranije grad Gorica,
onda možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da bi unutrašnji dio grada
mogao biti ostatak tog ranijeg grada Gorice. Dva su karakteristična oblika u
tom unutrašnjem dijelu grada: kvadratna branič-kula i pra vokutni, pravilno
izvedeni obodni zid zaobljenih uglova, što smo uočili i kod nedalekog starog
plemenskog grada Klokoča, istina, s kasnije prilagođenom branič-kulom
kružnog tlocrta. U srednjovjekovnoj arhitek turi uglovi utvrda se rijetko
zaobljavaju, osim tijekom druge pol. XIII i na početku XIV stoljeća:
branič-kule Grebengrada i Gračanice, vanjski zidovi Medvedgrada i Klokoča.
Kvadratne branič-kule tipične su kod nas za XIII i XIV stoljeće.
S Lopašićevim pretpostavkama da bi Budački grad mogao biti raniji grad
Gorica, plemenski i župski grad plemena i župe goričke, nisu u suprotnosti
ovi arhitek tonski elementi sačuvani do danas bar u planovima i slikama
grada Budačkog. Iz te podudarnosti mogli bismo zaključiti da je unutrašnji
dio grada nastao krajem XIII ili početkom XIV stoljeća, dok je vanjski
obrambeni dio grada mlađi za kakvih stotinjak godina i djelo je obnove i
utvrđivanja plemića Budačkih. Prema nacrtu iz 1701. godine Budački je grad
ruševan. Tijekom XVIII stoljeća preuređen je za stan vojnog časnika,
zapovjednika budačke krajiške čete. Prema crtežu Scherdinga očito je da je
tada bio srednji dio grada jako pregrađen, pa to više nije srednjovjekovna
utvrda. Dio starih zidova više ne postoji, a dosta je toga bilo nadozidano.
Branič-kulu možemo prepoznati tek u tlocrtu prizemlja a preostatak starog
objekta su možda još samo mali prozori koji gledaju u konjuš nicu.
Zanimljivo pitanje su pregradni zidovi na I katu Scherndingovog tlocrta, što
njih nosi, da li kakvi neoznačeni lukovi u prizemlju ili su to drveni
pregradni zidovi, kakvi su nam se uščuvali još i danas na II katu grada
Ribnika? U zidovima I i II kata tako đer su uzidani dimnjaci i otvori za
loženje peći izvana, što opet potvrđuje posve jasno da su te dvije etaže
nadograđene tijekom XVIII stoljeća. Budački stari grad, iako ga danas nema,
zanimljiv je posebno jer spada u najstarije utvrđene feudalne gra dove ovog
kraja; jer njegovo povijesno jezgro vjerojat no seže u XIII stoljeće i; jer
je među prvima koji su
na ovom prostoru bili ponovno utvrđeni i pripremljeni za obranu protiv
turskih napada. Budački, koji su morali pobjeći pred Turcima sa svoje
očevine iz Like, sasvim su sigurno znali odmah što im treba najprije učiniti
u novoj postojbini, jer Turci već tada nisu bili daleko niti nepoznati gosti
i u ovim krajevima. Vrlo je simptomatično da u ovom gradu plemići Zimići
pohranjuju svoje obiteljske dragocjenosti, što očito govori da su drugi
gradovi u okolici bili slabije utvrđeni ili što je vjerojatnije da je to
njihovo utvrđivanje došlo tek kasnije.
|
